POČECI IZDAVAČKE DJELATNOSTI
Početak izdavačke djelatnosti Muzeja grada Zagreba seže u 1929. godinu, kada je objavljen rad Gjure Szabe Prilozi za građevnu povijest zagrebačke katedrale u 19. broju časopisa Narodna starina te i u obliku posebnog otiska u Ediciji Muzeja grada Zagreba. Gjuro Szabo je u to vrijeme bio ravnatelj Muzeja grada Zagreba, a već i ranije objavljuje svoje tekstove zagrebačke tematike u Narodnoj starini, kao i njegov prethodnik, prvi ravnatelj Muzeja, Emilij Laszowski.
Časopis Narodna starina izlazio je 14 godina, a urednik i izdavač bio mu je Josip Matasović. Od 1929. godine pa do prestanka izlaženja 1935. bio je i službeno glasilo Muzeja grada Zagreba.
Gjuro Szabo pred Umjetničkim paviljonom
Muzej grada Zagreba u to vrijeme bio je smješten u Umjetničkom paviljonu // oko 1932. // [MGZ, Zbirka fotografija ličnosti i društva]
Tijekom 1928. godine izdavanje časopisa bilo je upitno zbog nedostatka sredstava za tiskanje. Kako Gjuro Szabo već ranije objavljuje u Narodnoj starini, a pripremio je i tekst za sljedeći broj, vjerojatno u suglasju s urednikom časopisa Josipom Matasovićem, pokušava pronaći rješenje za nastavak izlaženja. On u srpnju 1928. godine šalje dopis načelniku Poglavarstva sl. i kr. gl. grada Zagreba Vjekoslavu Heinzelu, ujedno i predsjedniku kuratorija Muzeja grada Zagreba, u kojem pokušava obrazložiti prednosti spašavanja Narodne starine, kako kaže časopisa koji je preuzeo vodstvo u svoj našoj državi. Nudi rješenje kojim bi Narodna starina postala službeno glasilo Muzeja grada Zagreba. U tu svrhu od Gradskog poglavarstva traži subvenciju u vrijednosti od 20.000,00 dinara za nastavak izdavanja. Objašnjava kako bi time bili svi na dobitku, Muzej bi za manje uloženog novca dobio svoje glasilo, a časopis bi bio spašen. Navodi da bi tijekom godine dana za Muzej bilo osigurano pet araka u okviru Narodne Starine. U tom dijelu časopisa objavljivali bi se radovi koji se tiču Zagreba, a on bi bio urednik tog dijela. Josip Matasović, izdavač i urednik Narodne starine, obvezao bi se za Muzej otisnuti 200 primjeraka separata, što bi prema Szabinu mišljenju bilo dovoljno za uspostavljanje razmjene publikacija s drugim muzejima.
Gradsko poglavarstvo je kroz manje od dva tjedna, 26. srpnja 1928. negativno odgovorilo na Szabin upit, s objašnjenjem da se subvencioniranje glasila Narodne starine za sad ne može prihvatiti jer nema raspoloživih sredstava.
Gjuro Szabo nije odustao, već je 13. listopada 1928. opet poslao sličan zahtjev i obrazloženje Poglavarstvu. Na kraju tog dopisa poentira da je jako važno udovoljiti njegovoj molbi zbog dvije vrijedne stvari, sačuvati hrvatski list koji je i u inozemstvu stekao ugled i podati Muzeju grada Zagreba mogućnost publikovanja. Dopisu prilaže i popis dotada objavljenih članaka u Narodnoj starini, a koji su tematizirali Zagreb.
Istovremeno, temeljem pristigle Okružnice o prijedlogu proračuna grada Zagreba za 1929. godinu, Szabo 26. listopada 1928. šalje Gradskom poglavarstvu prijedlog za godišnju dotaciju Muzeju grada Zagreba u okviru proračuna grada Zagreba. U stvarne troškove ukalkulirao je i troškove izdavanja Narodne starine, uz obrazloženje.
Povratna informacija iz Gradskog poglavarstva o dijelu traženih proračunskih sredstava koji se odnose na izdavanje Narodne starine u Muzej stiže 25. travnja 1929. Iz načelnikova ureda došao je dopis u kojem se traži obrazloženje o tome kako je zamišljeno izdavanje muzejskih publikacija i edicija u okviru Narodne starine te koji su uvjeti isplate honorara. Gjuro Szabo već 6. svibnja 1929. u dopisu detaljno obrazlaže uvjete i pogodnosti ovakvog dogovora za Muzej, a tako i za Grad. Naime, Muzej će za utrošenih 20.000,00 dinara dobiti pet araka, što bi bez spomenutog aranžmana koštalo i 32.000,00 dinara, odnosno, ako bi se išlo u izdavanje samostalnoga muzejskog izdanja. Konačno, 10. svibnja 1929. gradski načelnik dr. Stjepan Srkulj daje odobrenje za subvencioniranje izdanja Narodne starine kao službenog glasila Muzeja grada Zagreba. Dopis je naslovljen na Gradsku blagajnu te na Josipa Matasovića, urednika Narodne starine.
Krajem 1929. godine izlaze 19. i 20. broj Narodne starine koji sadržavaju tekstove zagrebačke tematike, odnosno dijelove časopisa koje uređuje Gjuro Szabo, a ujedno te godine tiskaju se i ukupno četiri posebna otiska ili separata – Edicije Muzeja grada Zagreba 1 – 4. U broju 19 Szabo objavljuje i kratki tekst „Narodna starina“ kao glasilo Muzeja Grada Zagreba. Sljedećih šest godina radovi različitih autora, koje uređuje Szabo, izlaze u Narodnoj starini. Uz to, izdano je ukupno 13 posebnih otisaka u seriji Edicije Muzeja grada Zagreba u kojima se nalaze ti isti radovi.Međutim, nisu uvijek vremenski pratili izlaženje brojeva Narodne starine, odnosno izdavani su u periodu od 1929. do 1939. Spomenuta serija označila je početak izdavačke djelatnosti Muzeja, prvenstveno zahvaljujući dovitljivosti i snalažljivosti ravnatelja Gjure Szabe, koji je uspio pronaći način da Muzej započne publicirati radove o prošlosti i sadašnjosti Zagreba i Zagrepčana te tako postane važna kulturna institucija dostojna Zagreba… institut gdje će jednom svatko moći naći podatke za prošlosti i smjernice za pogled u budućnost grada, kako i sam Szabo kaže.
Izdavačka djelatnost Muzeja zamrla je tijekom Drugoga svjetskog rata, sve do početka pedesetih godina 20. st. U nakladi Muzeja grada Zagreba 1953. izlazi 19. svezak Povijesnih spomenika grada Zagreba, a na pedesetu obljetnicu Muzeja, 1957. godine, izlazi prvi svezak zbornika Iz starog i novog Zagreba, kao i prvi katalog izložbe Slike Zagreba od 16. do 19. stoljeća. S godinama se nakladnička djelatnost Muzeja povećava, a ponajviše je riječ o izdanjima povezanim s izložbenom djelatnošću.
